Crkveni sprovod je liturgijski obred kojim Crkva svoje preminule povjerava Božjem milosrđu, moli za njih te njihovim obiteljima i bližnjima pruža utjehu kršćanske nade.
Kršćanski oproštaj od preminuloga prožet je vjerom u Kristovu smrt i uskrsnuće te nadom u uskrsnuće mrtvih i vječni život. Zato sprovod nije samo posljednji oproštaj niti privatna obiteljska svečanost, nego molitva cijele Crkve za preminuloga i čin vjere zajednice kojoj je pripadao.
Kada nastupi smrt
Nakon smrti člana obitelji potrebno je što prije obavijestiti župnika odnosno župni ured župe kojoj je preminuli pripadao. Sa župnikom se dogovaraju vrijeme i način crkvenoga sprovoda te, prema okolnostima, misa zadušnica. Termin je potrebno uskladiti i s grobljem odnosno pogrebnom službom, ali liturgijski sadržaj sprovoda dogovara se sa svećenikom.
Župni ured dat će obitelji i potrebne informacije te prikupiti podatke potrebne za crkvenu evidenciju.
Obred i misa zadušnica
Crkvenim sprovodom Crkva moli za preminuloga, odaje počast njegovu tijelu i naviješta nadu u uskrsnuće. Središte kršćanskoga sprovoda nije samo prisjećanje na život preminule osobe, nego molitva da joj Bog oprosti grijehe, primi je u svoje zajedništvo i podari joj puninu života.
Euharistija ima posebno mjesto u molitvi Crkve za pokojne. U misi zadušnici Crkva Kristovu vazmenu žrtvu prikazuje za preminuloga i okuplja zajednicu u vjeri i molitvi. Misa zadušnica može se, prema okolnostima i liturgijskim mogućnostima, slaviti u povezanosti sa sprovodom ili u drugo prikladno vrijeme. Sprovod i misa zadušnica zato nisu uvijek isti liturgijski čin, o načinu i vremenu obitelj se dogovara sa župnikom.
Glazba na sprovodu
Sprovod je liturgijsko slavlje vjere, pa i glazba treba odgovarati njegovu kršćanskom karakteru. Prema smjernicama Riječke nadbiskupije, tijekom liturgijskoga dijela sprovoda, u prisutnosti svećenika, nije dopušteno pjevati ili izvoditi profane pjesme koje nisu u skladu s liturgijskim slavljem.
Pjevači, klape i drugi izvođači trebaju za vrijeme sprovodnoga obreda izvoditi skladbe duhovnoga i kršćanskoga sadržaja. Izbor glazbe zato je potrebno unaprijed uskladiti sa župnikom odnosno predvoditeljem slavlja.
Ako obitelj želi izvesti neku profanu pjesmu koja je pokojniku bila osobito draga, ona se može izvesti neposredno prije početka ili nakon završetka liturgijskoga dijela sprovoda.
Pokop i kremacija
Crkva usrdno preporučuje pokapanje tijela preminulih jer se time na osobit način izražava poštovanje prema ljudskom tijelu i vjera u uskrsnuće. Kremacija ipak nije zabranjena ako nije izabrana zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri. Odluka za kremaciju sama po sebi zato nije zapreka crkvenom sprovodu.
Ako je tijelo kremirano, pepeo pokojnika treba s poštovanjem položiti na za to određeno mjesto, redovito na groblju ili drugome svetom mjestu koje je crkvena vlast odredila za tu svrhu.
Crkva ne dopušta rasipanje pepela po zemlji, moru, zraku ili na drugi način, niti njegovo pretvaranje u nakit ili druge uspomene. Pepeo se također redovito ne čuva trajno u privatnom domu.
Česta pitanja
Potrebno je što prije javiti se župniku odnosno župnom uredu župe kojoj je preminuli pripadao. Sa župnikom se dogovaraju crkveni sprovod i, prema okolnostima, misa zadušnica.
Praktične pojedinosti termina potrebno je uskladiti s grobljem ili pogrebnom službom, ali obitelj ne bi trebala konačno dogovoriti vrijeme crkvenoga obreda prije nego što provjeri dostupnost svećenika.
Da. Dopušta se da se za sprovod izabere druga crkva, uz pristanak onoga tko njome upravlja i uz obavijest vlastitom župniku preminuloga.
Također je moguće izabrati drugo groblje za pokop, uz poštovanje crkvenih i građanskih propisa.
Ne. Crkveni sprovod obuhvaća liturgijske obrede kojima se Crkva oprašta od preminuloga i povjerava ga Bogu, dok je misa zadušnica euharistijsko slavlje koje se prikazuje za pokojnika.
Misa može biti povezana sa sprovodom ili se može slaviti zasebno, ovisno o okolnostima i liturgijskim mogućnostima.
Da. Katolička Crkva dopušta kremaciju ako ona nije izabrana iz razloga kojima se niječe kršćanska vjera, osobito vjera u uskrsnuće. Crkva ipak i dalje preporučuje pokapanje tijela preminuloga.
Kod kremacije pepeo treba s poštovanjem položiti na za to određeno sveto mjesto. Nije dopušteno rasipati pepeo u prirodi, čuvati ga kao predmet uspomene u nakitu ili sličnim predmetima niti samostalno postupati s njime na način koji nije u skladu s kršćanskim poštovanjem prema posmrtnim ostacima.
Crkveni sprovod redovito se slavi za preminule vjernike. Katekumeni, odnosno osobe koje su službeno započele pripravu za krštenje, u pogledu crkvenoga sprovoda pribrajaju se vjernicima.
Da. Sama činjenica da si je osoba oduzela život nije automatski razlog za uskratu crkvenoga sprovoda. Crkva uči da ozbiljne psihičke poteškoće, tjeskoba ili teške životne okolnosti mogu umanjiti osobnu odgovornost čovjeka.
Ako je riječ o malom djetetu koje su roditelji namjeravali krstiti, ali je umrlo prije krštenja, mjesni ordinarij može dopustiti crkveni sprovod.
Katekumeni, odnosno osobe koje su službeno započele put priprave za krštenje, u pogledu crkvenoga sprovoda pribrajaju se vjernicima.
U tim osjetljivim okolnostima roditelji odnosno obitelj trebaju se izravno obratiti župniku.
U određenim okolnostima može. Mjesni ordinarij može dopustiti crkveni sprovod krštenom članu druge kršćanske Crkve ili crkvene zajednice ako nije utvrđena njegova protivna volja i ako nije moguće imati vlastitoga službenika te zajednice. Obitelj se u takvom slučaju treba pravodobno obratiti katoličkom župniku.
Za odraslu osobu koja nije bila krštena niti je bila katekumen crkveno pravo ne predviđa redoviti katolički sprovod. Ako obitelj u takvim okolnostima zatraži prisutnost i molitvu Crkve, potrebno je obratiti se župniku, koji će razmotriti konkretnu situaciju i, kada je potrebno, savjetovati se s Nadbiskupskim ordinarijatom o prikladnom obliku pastoralne pratnje.
Materijalne mogućnosti obitelji ne smiju biti razlog da preminuli vjernik ostane bez doličnoga crkvenog sprovoda.
Crkveno pravo izričito traži da u sprovodima ne bude povlašćivanja osoba i da siromašni ne budu lišeni doličnoga sprovoda. Ako obitelj ima materijalnih poteškoća, potrebno je to otvoreno reći župniku.