Krštenje je prvi sakrament kršćanskoga života. Po njemu se čovjek preporađa za život djece Božje, pritjelovljuje se Kristu i Crkvi te prima neizbrisivi duhovni biljeg. Zato krštenje nije samo obiteljski običaj ili svečani trenutak, nego početak života u vjeri. Roditelji koji traže krštenje za svoje dijete prihvaćaju odgovornost da ga odgajaju u vjeri, molitvi i životu Crkve. I onda kada su se sami udaljili od redovitoga vjerskog života, krštenje djeteta može biti novi početak i poticaj da ponovno otkriju vjeru. Priprava roditelja i kumova nije zapreka, nego pomoć da razumiju što traže i što obećavaju.
Upute za roditelje
Roditelji koji žele krstiti svoje dijete trebaju se javiti župniku, odnosno župnom uredu župe u kojoj stanuju. U župnom uredu roditelji dogovaraju datum krštenja te daju potrebne podatke za maticu krštenih. Također dogovaraju i susret za pripravu roditelja i kuma ili kume sa župnikom za obred krštenja.
Za krštenje djeteta potrebno je da ga traže roditelji, barem jedan od njih, ili osoba koja ih zakonito zamjenjuje. Za krštenje djeteta potrebno je da postoji utemeljena nada da će ono biti odgajano u katoličkoj vjeri. To ne znači da roditelji moraju biti savršeni vjernici, nego da ozbiljno žele djetetu omogućiti kršćanski odgoj, molitvu, sakramente i povezanost sa župnom zajednicom.
Ako takva utemeljena nada potpuno izostaje, krštenje se prema crkvenim propisima odgađa, a roditeljima se objašnjava razlog odgode i pomaže u pripravi. Ako je dijete u smrtnoj pogibelji, krsti se odmah, bez odgode.
Priprava roditelja i kumova
Prije krštenja roditelji i kumovi sudjeluju u pripravi. To nije samo obveza koju treba “odraditi”, nego prilika da se bolje razumije što krštenje znači i što roditelji i kumovi obećavaju pred Bogom i Crkvom.
Na pripravi se govori o značenju krštenja, o kršćanskom odgoju djeteta, o ulozi roditelja i kumova te o samom slavlju sakramenta. Pripravu vodi župnik ili osoba koju on za to odredi.
Roditelji na krštenju javno izjavljuju da žele svoje dijete odgajati u vjeri Crkve. Kum ili kuma obećavaju da će im u tome pomagati, osobito svojim primjerom vjere i kršćanskoga života.
Kada i gdje se krsti?
Krštenje se može slaviti različitim danima, prema dogovoru sa župnikom, ali se posebno preporučuje nedjelja, jer je to dan Gospodnji i dan okupljanja župne zajednice. Ako je moguće, krštenje se može slaviti i u vazmenom bdjenju, kada Crkva na osobit način slavi Kristovo uskrsnuće i novi život.
Dijete se redovito krsti u župnoj crkvi roditelja, odnosno u župi u kojoj obitelj živi. Time se pokazuje da kršteno dijete ne ulazi samo u opću Crkvu, nego i u konkretnu župnu zajednicu u kojoj će rasti u vjeri.
Ako postoji opravdan razlog da se dijete krsti izvan župe stanovanja, roditelji se najprije javljaju vlastitom župniku i traže dopuštenje. Ako ga odobri, vlastiti župnik izdaje pisano Dopuštenje krštenja izvan župe stanovanja, s kojim se roditelji javljaju župniku župe u kojoj žele slaviti krštenje. Nakon krštenja župnik mjesta krštenja obavještava župnika koji je izdao dopuštenje kako bi se podaci uredno evidentirali.
U bolnici se krsti kada to traži potreba, osobito ako je dijete u opasnosti.
Kum ili kuma
Kum nije samo osoba koja stoji uz roditelje na dan krštenja niti samo netko tko će sudjelovati u obiteljskom slavlju. Kum ili kuma preuzima crkvenu službu: pomaže roditeljima da dijete raste u vjeri i da jednom samo živi ono što je u krštenju primilo.
Dijete može imati jednoga kuma ili jednu kumu, ili kuma i kumu. Kum treba biti katolik, kršten, potvrđen i pričešćen, navršiti šesnaest godina života te živjeti u skladu s vjerom i službom koju preuzima. Kum ne može biti otac ili majka djeteta.
Važno je da kum bude osoba koja može djetetu biti stvarna pomoć i primjer u kršćanskom životu. Zato kod izbora kuma nije dovoljno gledati samo rodbinsku, prijateljsku ili društvenu blizinu, nego i njegovu povezanost s vjerom i Crkvom.
Krštena osoba koja nije katolik može sudjelovati kao svjedok krštenja, ali samo zajedno s katoličkim kumom ili kumom.
Ako kum ili kuma kumuju izvan svoje župe, potrebno je donijeti posvjedočenje za kumovanje koje izdaje vlastiti župnik.
Krštenje odraslih
Odrasle osobe koji su navršili četrnaest godina koje žele primiti krštenje pripravljaju se kroz katekumenat, odnosno uređeni hod upoznavanja i življenja kršćanske vjere. U Riječkoj nadbiskupiji priprava se redovito odvija kroz godišnji ciklus koji obuhvaća evangelizacijsku, katehetsku i liturgijsku pripravu.
Put započinje razdobljem pretkatekumenata, nakon čega kandidat biva primljen među katekumene. Tijekom korizme slijedi neposrednija priprava, a sakramenti kršćanske inicijacije – krštenje, potvrda i Euharistija – redovito se primaju u Vazmenoj noći. Nakon toga slijedi razdoblje mistagogije, odnosno produbljivanja primljenih otajstava i uključivanja u život crkvene zajednice.
Osoba koja želi započeti ovaj put treba se javiti župniku svoje župe, koji će je uputiti u daljnju pripravu.
Česta pitanja
Za sva pitanja i posebne okolnosti roditelji se trebaju obratiti svojem župniku, koji će im pomoći da se krštenje pripravi i slavi u skladu s vjerom Crkve i crkvenim propisima.
Roditelji u župni ured donose izvadak iz matice rođenih djeteta ili elektronički zapis iz matice rođenih s podacima izvatka. Osim toga, dostavljaju adresu stanovanja, podatke o roditeljima i podatke o kumu ili kumi te, ako se traži, posvjedočenje za kumovanje izvan vlastite župe.
Redovito se dijete krsti u župnoj crkvi roditelja, odnosno u župi u kojoj obitelj živi, jer se krštenjem dijete ne uključuje samo u opću Crkvu, nego i u konkretnu župnu zajednicu u kojoj treba rasti u vjeri, molitvi i sakramentalnom životu.
Ako postoji opravdan razlog da se dijete krsti izvan župe stanovanja, roditelji se najprije javljaju vlastitom župniku i traže dopuštenje. Ako ga odobri, vlastiti župnik izdaje pisano Dopuštenje krštenja izvan župe stanovanja, s kojim se roditelji javljaju župniku župe u kojoj žele slaviti krštenje. Nakon krštenja župnik mjesta krštenja obavještava župnika koji je izdao dopuštenje kako bi se podaci uredno evidentirali.
Kum ili kuma treba u pravilu imati navršenih 16 godina, biti katolik, primiti krštenje, potvrdu i Euharistiju, živjeti u skladu s vjerom i službom koju preuzima te ne smije biti otac ili majka krštenika.
Kum treba biti primjer kršćanskoga života i živjeti u skladu s vjerom i službom koju preuzima. Ako netko ne živi povezanost s Crkvom, teško može vjerodostojno preuzeti službu kuma. U takvoj situaciji potrebno je razgovarati sa župnikom. Župnik će u razgovoru procijeniti ispunjava li predložena osoba kanonske uvjete za službu kuma.
Katolik koji živi u bračnoj ili partnerskoj zajednici koja nije uređena prema crkvenim propisima redovito ne ispunjava uvjete za službu kuma.
Ako postoje posebne okolnosti koje roditelji ili predloženi kum smatraju važnima, potrebno je otvoreno razgovarati sa župnikom. Župnik će u razgovoru procijeniti ispunjava li predložena osoba kanonske uvjete za službu kuma.
Pripadnik pravoslavne Crkve može, zbog opravdana razloga, zajedno s katoličkim kumom preuzeti službu kuma, pod uvjetom da je osiguran katolički odgoj krštenika i da je prikladan za tu službu.
Kršteni pripadnik druge nekatoličke crkvene zajednice može sudjelovati kao svjedok krštenja, i to zajedno s katoličkim kumom. U takvim slučajevima potrebno je prethodno razgovarati sa župnikom.
Ne. Službu kuma može preuzeti samo osoba koja ispunjava uvjete koje za kumstvo propisuje Crkva.
Prema crkvenom pravu može biti jedan kum ili jedna kuma, ili kum i kuma. Ne predviđaju se dva kuma ili dvije kume.
Ako kum ili kuma nisu iz župe u kojoj se dijete krsti, redovito se traži posvjedočenje za kumovanje vlastitoga župnika da mogu preuzeti službu kuma.
Sama činjenica da roditelji nisu crkveno vjenčani ne znači da se dijete ne može krstiti. Potrebno je da roditelji, barem jedan od njih, traže krštenje i da postoji utemeljena nada da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri.
Za dopušteno krštenje djeteta potreban je pristanak roditelja, barem jednoga od njih, ili osobe koja ih zakonito zamjenjuje. U osjetljivim obiteljskim situacijama potrebno je razgovarati sa župnikom.
Može. Ako nema osnovane nade da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri, krštenje se može odgoditi. Odgoda nije kazna, nego poziv roditeljima da ozbiljnije razmotre što traže i za što se pripravljaju.
Ako je dijete u smrtnoj pogibelji, treba ga krstiti bez odgode. U takvoj situaciji ne čeka se redoviti termin krštenja.
Roditelji biraju ime djeteta. Treba paziti da se ne daje ime strano kršćanskom osjećaju. Lijepo je, gdje je moguće, izabrati ime sveca ili svetice koji će djetetu biti primjer i zagovornik.
Može. Krštenje se može slaviti u misi ili izvan mise, prema mogućnostima župe i dogovoru sa župnikom.
Treba se obratiti župniku. Ako nakon potrebnog istraživanja ostane ozbiljna dvojba je li osoba krštena ili je li krštenje bilo valjano, krštenje se može podijeliti uvjetno.